Vodeno kršćenje

Krste se po apostolskim uzorom samo vjeropretvoreni po Riječi uskrsnutog Gospoda: »Tko tu vjeruje i krsti se …«. To se dešava kroz jednu zaronu kao što se je još u prvim stoljećima iza vremena apostola prakticiralo. Prskanje i polijevanje nema nikakvog biblijskog temelja i potječe iz epohe prisilnog kršćanstva — i to je i danas, zato što se i na dojencu, koji se uopče ne može pitati prisila izvršava.

Petar, čovjek prve ure, reče na osnovnom danu novotestamentnom općini kao od Boga upunomoćeni ispod rukovođenja Svetog Duha: »Pokaj te se, i da se krsti svaki od vas u ime Isukrsta za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Svetog Duha« (Dj. Ap. 2, 38) jer: »… ana osnovu Njegova Imena mora se pokajanje za oproštenje grijeha kod svih naroda propovijedati …« (LLuka 24, 47). U krštenju svijedoči vjeropretvoreni, da su mu se oprostili grijesi, i pušta se kao dokaz u pokoru krstiti.

Tako su Apostoli, isto i Filip i Pavao, propovijedali i misionarski nalog iz Matije 28, 19 doslovno ispunili. Oni nisu zadatak kao formulu ponovili, nego su razumjeli, da se radi o novotestamenskom saveznom Imenu Isus, u kojemu se je onaj jedan Bog kao Otac, Sin i Sveti Duh očitovao i da je samo u Njemu spas Božija. Jer tako je Gospod zapovijedio: »… i krsti ih na Ime Oca, Sina i Svetog Duha …« Bog je Otac, Ali to nije ime. Sin isto nije ime, nego to što je On i isto Sveti Duh nije Ime, nego to su označenja. To jedno Ime Oca, i Sina i Svetog Duha, u kojega da se krsti, glasi: Gospod Isus Krist. To je istinita nauka i praktika apostola. Tako su se u pramkršćanstvu svi na Ime Isusa Krista krstili i to, kao što i crkvena povijest potvrđuje, još dugo nakom vremena apostola.